Teški i nesnosni smrad
06. 10. 2008. 22:42
Sanader, nakon što je izvršena egzekucija nad jednom pripadnicom zagrebačke zlatne mladeži, odlučio je povesti odlučni boj protiv organiziranog kriminala, te je po prvi put otvorio oči i priznao da u Hrvatskoj postoji, djeco vjerujte bez šale, prava pravcata mafija. Nakon toga je nije trebalo puno čekati da ekspresno smijeni ministricu pravosuđa, ministra unutarnjih poslova i ravnatelja policije.
Kakvu poruku premijer šalje mafiji?
Kaže li to on njima: «E, dosta ste se zajebavali! Pustili smo vas da se po ulicama nemilice ubijate između sebe. Uvjeravali smo tada narod da nam olakšavate posao dok se međusobno istrebljujete. Poslije ste počeli malo šarati okolo i ubijati tu i tamo kakvog budalastog Mehu s Kozari boka koji je po kojekakvim Ludnicama i Fontanama krivo pogledao silikonku do vas, kakvog naivnog Matu iz Muća koji vas nije propustio na semaforu. Nastradao bi ponegdje u tim vašim nestašlucima i kakav slučajan prolaznik. Bože moj, dogodi se. Tolerirali smo vam i takve kolateralne žrtve koje su bile neizbježne u toj našoj zajedničkoj prešutnoj simbiozi uz pomoć koje smo se polako ali sigurno penjali na vrh. Vi vašeg, a mi našeg okvira djelovanja. Ali danas ste, gospodo, prešli granicu. Granicu koja dijeli vas i nas. Jer sada ste dirnuli u ono što niste smjeli. Dirnuli ste u nas. U povlaštenu hrvatsku kastu koja vas je sve ove godine hranila i za čiji ste račun obavljali sve one prljave poslove. I koja vas je cijelo vrijeme bezrezervno štitila.
Mrtve proletere smo vam mogli oprostiti i opraštali smo vam ih. Ovo danas ne možemo i nećemo.»
Kakvu to poruku premijer šalje narodu?
Kaže li on to njemu: «Vidite kako prolazi onaj tko se dirne u nas. Na takve atake, znajte, reagiramo ekspresno i efikasno. Bez milosti! I već za par dana ponovo ćete gledati prijenose masovnih privođenja i ćelavce s lisičinama na rukama kako ih naši psi čuvari iz Lučkog izvode iz crnih marica. I mir će zavladati našim ulicama… Vi će te nastaviti mirno živjeti svoje male i beznačajne živote…»
Kakvu poruku možemo mi poslati njima? I jednima i drugima…
Kakvu poruku poslati smradu što se širi domovinom?
I šta učiniti osim začepiti nos?
Objavljeno u kategoriji 
content rss
06. 10. 2008. u 23:10
ovo je zbilja hrabro…anyway, odlican tekst, iako ne pratim hrvatsku unutrasnju politiku.
06. 10. 2008. u 23:10
bravo care, tocno u sridu.
06. 10. 2008. u 23:10
Svaki dan sve gore i gore. Baš kad misliš da je nešto doseglo dno dna, ispostavi se da mogu pasti još niže. Mene fascinira jedino što je rončević prije par dana izjavio kako je Hrvatska jedna od najsigurnijih država u ovom dijelu europe. vjerojatno je jako sigurna i u odnosu na afganistan i irak.
07. 10. 2008. u 00:10
staljin bi to brzo rjesio…ako ne to, mozemo se preselit na mars tamo nije kriza, kazu da ima leda ispod prasine…
07. 10. 2008. u 05:10
Eliot Ness je dobio poziv iz jedne “banana” države da riješi stvar. Njegovi “nesalomljivi” ulete u Zagreb, naprave “izviđanje” i kako nisu poznavali protokol, bacili se na uhićenja. rezultat. Sabornica se prilično preselila u ćelije, a mnoge vile ostale prazne.
Zbunjen Eliot nikako mu nije bilo jasno s koliko lakoćom su napravili uhićenja. Ti mafijaši su se šepurili na suncu, svima je bilo jasno tko su. Osim policiji.
I odluči saznati tajnu, kako je to moguće? Ode u zatvor, prošeta između ćelija.
Iz jedne se zadere skupo odjeveni uhićenik pokušavajući staviti sat na ruku:- Glupane, trebao si hapsiti one druge!”-
Eliot, zbunjeno priđe. - Koje druge?-
- One koji se skrivaju! Ne nas. Mi smo ELITA!”. U to cijela bulumenta odvjetnika i sudaca (koji još nisu bili uhićeni), nahrupi prema Eliotu.
- Nemate prava, nemate dokaza, pogreška u proceduri, nema naloga…- svi mašu papirima, pjene, donose alibije…
- Ne ide to ovako!- zagrmi Eliot,- Meni su rekli kako ću imati svu podršku!-, zgrabi mobitel i nazove broj. Tajni broj kojega zna samo njegov poslodavac. Čovjek bez mana.
Iz ćelije iza njega začuje se zvuk, i Eliot prepozna glas koji mu se javio. Problijedi.
I ustravljeno ode iz “banana” republike, natrag u svoj svijet. Svijet antidepresiva.
07. 10. 2008. u 08:10
na balkanu ništa novega…kasta se lagano formira pojavi se dikod koji nestašluk ali plan gre svojin puten…kako se klima prominila cabla banane su stigla i u zagreb…vrime berbe triba tek počet ovo je tek uvertira…banane su malo greze ali biče boje…atroke koja če muljaža započet kad panu cine dionica…ma ludilo svitu moj…
07. 10. 2008. u 09:10
Bravo Nesvrstani! ono što ti primjetiš i napišeš nije svima dano niti primjetit a kamoli napisat..nisan sigurna da li me sve ovo šta se događa više žalosti ili ljuti al znan da ne mogu puno učinit osin začepit nos!
07. 10. 2008. u 13:10
Svaka čast. U Srbiji je stanje još gore, samo što su naši mafijaši na vlasti malo pametniji pa povremeno prave predstave za naivnu javnost: pohapšena stečajna mafija, drumska mafija, Džaja, Terzić u bekstvu, prosvetna mafija, građevinska, bela mafija, a onda niko ne primeti kad prosvetna izađe iz zatvora i vrati se na posao da predaje deci i da i dalje prodaje diplome, a i većina žrtvenih jaraca se izvuče i skoro niko ne bude osuđen. Za to vreme se obrću milioni sve dok traje tranzicija, a pored njih će trajati večno.
07. 10. 2008. u 20:10
Yeah! Baš! sami to traže, a kad im se dogodi…
Tuđa djeca su im inače bezvrijedna.
Možda sam u qurtzu ali nije mi je žao. Žao mi one druge jadnice koja je popila metak od kretena, ali za nju nikoga nije briga, pa nije ona Zvonina i Ljerkina zlatna curica…
07. 10. 2008. u 21:10
vidili su oni na vrhu da nisu nedodirljivi. nažalost ispada kao da životi nas “malih”ljudi jednostavno nisu bitni, jer tek sad je trenutak da se reće “dosta”, ali tih trenutaka je bilo malo više, no zatvarale su se oći tj nismo bili bitni. a nos ćemo začepit iako mislim da smo to ionako odavno već učinili…
07. 10. 2008. u 21:10
slažem se sa svime ovdje napisanim. mislio sam da je to toliko očito da ne treba ni pisati ali vidim da se neki čude.
naravno- do glasanja će se sve zaboravit
07. 10. 2008. u 21:10
ko ih kara nek im pise pisme
08. 10. 2008. u 10:10
nesvrstani, postaješ opasan ko peratović. samo ti si još pjesnik. no, moraš priznati da je sve bilo polsloženo tako da se zločin morao dogoditi. zar je ljubav baš takva bezobraznica da ju je morala donijeti u pavasovićev zagrljaj? za ne povirovati. bi će toga još.
08. 10. 2008. u 23:10
Inace RH vlada je preuzela Bombajski model uklanjanja smeca koje smrdi-zasula ga je deodoransima
09. 10. 2008. u 02:10
Kad se traži po kući jedna izgubljena stvar nađe se drugih 10 izgubljenih, nju najčešće ne. Možda sad nađu tko je ubio Dina Pokrovca ili nekog takvog… Ako ne nađu nikog, onda je više svima jasno da ne traže gdje treba. U tom slučajku riba stvarno smrdi od glave. Ostaje pitanje je, da li tko uopće pliva, odnosno roni?
10. 10. 2008. u 06:10
Bravo !
Nisu svi životi u Hrvatskoj jednako važni , nažalost .
10. 10. 2008. u 14:10
koliko li je poštenih ljudi radi (2) hodak-ovih djela/nedjela u zemlji “banana”, prolilo suza od 90-tih pa na ovamo…
10. 10. 2008. u 17:10
Odličan tekst, poruka je savršeno jasna a ti si već dao i odgovor, Sramotno je što se tek sada reagira, kao da život nekog ” običanog ” građanina manje vrijedi. Žao mi je te mlade žene no moramo se zapitati u kakvom se milijeu kretala, s kime se družila? Meni je puno više žao jednog mladića Luke npr, no niti u smrti nismo svi jednaki.
11. 10. 2008. u 05:10
Nabaviti jaču kvačicu.
Inače, bravo. Ali ništa se neće promijeniti.
Nema ‘poruke’ koja bi bila jača od njihove moći. Čitaj - nakupljene love.
Postat će drukčije, jednoga dana, ako netko drugačiji dođe u politiku.
Ali politika i neovisnost ne idu zajedno.
Želiš revoluciju?
Teško. Hm, jednom nam možda svima dođe dosta i poubijamo se međusobno. Pa neće imati od koga uzimati lovu.
Ne, ne.. ništa katastrofično. Ali da je gnjusno.. jest. Poželim iseliti.
Jadna naša lijepa, nekad.
12. 10. 2008. u 15:10
Molim te da bi posaljes kopiju putovnice da ti izvadim odma vizu. Tako da kad nadjes konjsku glavu na balkonu mozes odma ‘vamo….
13. 10. 2008. u 00:10
Ok. Daj Švedsku.
13. 10. 2008. u 08:10
Posjeti novi forum http://www.tipkalica.com, registriraj se, piši i uživaj. Vidimo se, pozz.
13. 10. 2008. u 11:10
Smrdi, smrdi. Ako želiš ostat živ, podnesi smrad… Šta da kažem. Nema nam pomoći.
14. 10. 2008. u 14:10
A što reći. Sve je tu odavno jasno, ne trebaš začepiti nos samo okreni glavu i piči dalje.